dipl.oec. Danijela Miličić, stručni savjetnik - logoterapeut

Ovdje bi kao trebala napisati nešto impresivno o sebi. Žao mi je. Ovo što slijedi je dosadnjikavo uobičajeni životni put.

Do prije par godina, u prvom poluvremenu života, nazovimo to tako, nabrajala bih sve svoje identifikacije pa bih rekla - Ja sam Danijela, Slavonka, diplomirana ekonomistica, prodajni predstavnik za tu i tu firmu (koja god da je tad bila), vizažistica...  Ali također i emocionalno prazna supruga, majka koja stalno oko nečega brine, poslušna kćer koja ispunjava roditeljska očekivanja i uzorna građanka koja glasa i razvrstava svoj otpad. Jedino nisam pohađala misu nedjeljom, jer to se hvala Bogu nije od mene očekivalo. Inače da jest, bila bih i tamo u prvim redovima.

Uglavnom prema van jedna prilično solidna slika života. Međutim moja slika iznutra je bila tumaranje po pustopoljinama besmisla. Nešto esencijalno je nedostajalo.

Priča ni čemu posebna, do jedne prelomne točke; slično iskustvo ima dosta ljudi. No ono što ljudi oko toga čine je NIŠTA. Ne čine apsolutno ništa. Ostaju predugo u svom besmislu, obmanjujući druge i sami sebe da žive idealne živote. I guraju tako dok ide, dok god mogu držati svoje frustracije pod kontrolom, čak i dalje dok se na koncu ne slome ili dobiju crno na bijelo neku šifru i dijagnozu.

Ja sam se rasula u određenom momentu, shvatila to kao poluvrijeme života i odvuka se sva izubijana sa terena, na oporavak i promjenu strategije. Stavila sam na papir doslovno sve to što ja kao jesam, sve svoje identifikacije i odlučila ih jednu po jednu ukloniti; vođena znatiželjom i vjerom, odnosno prapovjerenjem kako je to nazvao Frankl. Zanimalo me kada sve to maknem, što će ostati. 

Danas u drugom poluvremenu života, mogu reći da sam sretna što sam se rastala iz "A šta ti fali?" braka i što sam dala otkaz na "poslu iz snova".  Nakon toga, u prijelaznom periodu, sam iskusila čak i rad na sezoni; također jako zanimljiva i dragocjena iskustva. 

U međuvremenu sam završila četverogodišnju edukaciju iz Logoterapije i egzistencijalne analize pri HCLEA https://hclea.hr/ , koja je akreditirana od Vikor Frankl Instituta u Beču. Logoterapija slovi kao treća Bečka psihoterapijska škola. Program je također odobren od SPUH-a i Hrvatske Komore psihoterapeuta. 

Tako da na koncu među raznim "ulogama" u životu, tek kroz ovu ulogu odnosno poslanje stručnog savjetnika - logoterapeuta, osjećam da živim svoju svrhu.

KAKO MOGU POMOĆI VAMA

Moj savjetodavno edukativni rad se najviše naslanja na logoterapiju i egzistencijalnu analizu. Logoterapiju je utemeljio bečki psihijatar Viktor Frankl. Pripada humanističkim pravcima psihoterapije, a usmjerena je na rješavanje konkretnih problema. Prvi izbor kod unutarnje praznine i zaglavljenosti u besmislu, te gubitka životne radosti. Mogli bismo reći najkraće da je logoterapija ustvari psihoterapija upućena na smisao.

Simptomi besmislenog života i unutarnje praznine:

• Kod mladih  (tkz."no future generation"; stav je - Pa šta i ako poginem, život mi ionako nema smisla)

Besciljnost, dosada, egocentričnost, bjesomučno jurcanje za kratkotrajnim užicima, nasilje i autodestruktivno ponašanje, fatalizam, suicidalne misli, konzumiranje alkohola i droga, odavanje kriminalu, brza vožnja i dr. riskantna ponašanja, ovisnost o kocki i komp. igricama, pretjerani fokus na izgled naročito kod djevojaka

• U srednjim godinama ("kriza srednjih godina" praćena razočaranjem i pitanjem:  "Zar je ovo sve od života?")

Osjećaj prevarenosti, frustriranost, tretmani pomlađivanja, gomilanje i pokazivanje materijalnog, bijeg od obitelji i obaveza, afere, davanje otkaza, vikend neuroze i/ili opijanja, neuroze zbog odlaska djece tkz."sindrom praznog gnijezda"

• U starosti 

Neuroze zbog odlaska u mirovinu, osjećaj da nikome više nisu potrebni, smanjenje interesa za sve, apatija, gorčina, ljutnja na cijeli svijet, pretjerana briga za zdravlje, nesposobnost nošenja s teškim dijagnozama, strah od nemoći, invalidnosti i smrti

Također mogu pomoći kod emoc. povreda, krize u odnosima, stalne brige, raznih fobija i opsesivnih misli, nesanice, sex. smetnji, pretjerane zaokupljenosti problemom i sobom, kod otežanog donošenja odluka i općenito kad se radi o jednom patološkom odnosu spram života i pretjeranom naglašavanju sudbinskog.

Zajedničkim snagama tražimo jednu drugačiju perspektivu; gdje je slobodni prostor, koji su novi životni zadaci, skriveni potencijali, uspavani talenti, cilj, smisao...

Otkrivamo više mogućih rješenja, stavljajući u fokus jedan odabir, a koji je ujedno i najbolji prema kriterijima smisla, savjesti, slobode i odgovornosti.