BORDERLINE - LJUDI BOLI

Kao uvodnu napomenu bih navela da mi je za pisanje ovog teksta poslužila odlična knjiga "Prestanite hodati po ljuskama jajeta" (Mason/Kreger), koju preporučam svima koji se moraju nositi s problematikom graničnog poremećaja ličnosti. U daljnjem tekstu BPD (borderline personality disorder) se odnosi na osobu s graničnim poremećajem ličnosti, a NON BPD na blisku osobu osobe s BPD-om.
Svijet osoba s BPD-om je crno-bijeli svijet iskrivljenih
vrijednosti i nejasnih granica. Radi se o hipersenzitivnim ljudima. Sve emocije oni doživljavaju vrlo intenzivno i pri tome nanose konstantnu bol sebi i drugima, najčećšće
emocionalnu, a ponekad čak i fizičku. Zbog toga ih nazivaju još i "ljudi boli". Poput unesrećenih s opeklinama trećeg
stupnja na 90% svoga tijela, osobi s BPD-om jednostavno nedostaje
"zdrave emocionalne kože".
9 je kriterija za dijagnosticiranje graničnog poremećaja:
(5 je dovoljno za postavljanje dijagnoze, uz to što takavi obrasci ponašanja moraju biti dugotrajni i prisutni na širem spektru odnosa)
- Osobe s BPD-om čine očajničke napore da izbjegnu realno ili zamišljeno odbacivanje
- Imaju uzorak nestabilnih i burnih veza
- Mogu imati smetnje u oblikovanju identiteta i nestabilnu sliku o sebi
- Pokazuju impulzivnost u najmanje dva životna područja koja su potencijalno štetna
- Sklonost suicidalnom ponašanju u obliku geste, prijetnje ili samoozljeđivanja
- Afektivna nestabilnost raspoloženja
- Ekstremna reaktivnost. Također pate od osjećaja ispraznosti, pa traže bilo kakvo društvo ili aktivnost.
- Sklonost verbalnim ispadima, neprikladne burne reakcije, intenzivan bijes i teškoće u kontroliranju bijesa, stalna ljutnja
- Paranoidne ideje, splitting i depersonalizacija, najčešće kao odgovor na stvarno ili zamišljeno odbacivanje
Prošireno objašnjenje svih 9 kriterija
· Osobe s BPD-om čine očajničke napore da izbjegnu realno ili zamišljeno odbacivanje
I najbeznačajniji povod kod njih može izazvati osjećaj napuštenosti, izdaje, odbačenosti (npr. kasnite im na dogovoreni termin, zaboravljnje njima značajnog datuma...). Ne mogu podnijeti frustraciju kada žele nešto od drugoga, a ne mogu to dobiti. To za njih predstavlja također odbacivanje. Sve doživljvaju osobno, sve je atak na njihovu ličnost.
Stvarno napuštanje od strane partnera im je smrtna presuda, totalno nepodnošljivo stanje za njih i najbližu okolinu. Svi tad moraju patiti. I nakon dugo vremena ne mogu i ne znaju otpustiti. Često još mjesecima i godinama uhode svoje bivše.
· Imaju uzorak nestabilnih i burnih veza (od idealizacije do omalovažavanja)
Osoba s BPD-om će vas potpuno usisati u svoju orbitu, u svoj kaos. Odnos s njima je uvijek pun napetosti. U jednom momentu će vas idealizirati, u drugom već htjeti uništiti. Prezahtijevni su i potpuno nepredvidljivi. Svoje trenutačno mišljnje o nekome baziraju na zadnjoj interakciji s tom osobom i na zadnjem postupku te osobe. Sve od prije se anulira. Zagorčati će vam život zbog preuveličanih problema, izazvati svađu zbog beznačajne sitnice. To je život u ekspres loncu s tankim stijenkama i neispravnim sigurnosnim ventilom. Iako imaju užasno jaku potrebu da stvore bliske odnose s drugima, to im je potpuno nedostupno jer ih ne mogu održati. Svaki njihov partner će prije ili kasnije odustati od tog odnosa. I to je njihova tragedija. Jako su im male šanse za uspješnu vezu ili brak. Osoba s BPD-om nikada neće preuzeti odgovornost za svoje postupke i osjećaje. Ne smatra da radi nešto pogrešno, ne shvaća posljedice svojih postupaka i vrlo vješto će uvjeriti sebe i sve ostale, da su drugi krivi za takvo ponašanje.
· Mogu imati smetnje u oblikovanju identiteta i nestabilnu sliku o sebi
Unatoč tome što mogu biti vrlo uspješni u onome što profesionalno rade, često se osjećaju samo kao glumci. Kada gledateljstvo ode kući, oni prestanu postojati. Nekada će odlično igrati ulogu žrtve, jer im to daje privid da nisu odgovorni za svoje postupke. Također projeciranjem svojih negativnih osobina na drugoga, oni se nadaju da će imati bolje mišljnje o sebi. To je kratkotrajan osjećaj, još veća bol im se vraća i igra se nastavlja.
· Pokazuju impulzivnost u najmanje dva područja koja su potencijalno štetna. To može biti kockanje, impulzivno trošenje novca, alkohol, droge, divlja vožnja, poremećaji prehrane, opasne veze...
· Sklonost suicidalnom ponašanju u obliku geste, prijetnje ili samoozljeđivanja
Prijetnje suicidom su emocionalno zlostavljanje i manipulacija, ali i očajnički pokušaj da drugi osjeti njihovu bol - acting out. Acting out je također svaka destrukcija/agresija usmjerena na drugoga i okolinu. Samoozljeđivanje najčešće u obliku zarezivanja je način da osjete bilo šta u momentima emocionalne tuposti ili kada je emocionalna bol toliko velika da žele da ju preusmjere na fizičku - acting in.
· Afektivna nestabilnost raspoloženja. Izmjene raspoloženja (tuga, bijes, plač, psovke...) kod osoba s BPD-om mogu biti vrlo brze i jako dramatične.
· Ekstremna reaktivnost. Vrlo su razdražljivi. Reagiraju impulzivno, gotovo u sekundi.
Također pate od osjećaja ispraznosti, pa traže bilo kakvo društvo ili aktivnost. U očajničkoj želji da popune ogromnu prazninu u sebi, posegnuti će najčešće za isto takvim ispraznim aktivnostima i druženjima.
· Sklonost verbalnim ispadima, neprikladne burne reakcije, intenzivan bijes i teškoće u kontroliranju bijesa, stalna ljutnja
Druge, najčešće vrlo bliske ljude, vrijeđaju, omalovažavaju i okrivljuju na vrlo okrutan način (dok se pred nepoznatima prikazuju u najboljem svijetlu). Ispadi bijesa su im vrlo zastrašujući i potpuno nepredvidljivi. Potpuno gube kontrolu tada, postupaju nagonski ne mareći za posljedice svog ponašanja. Kako nemaju kontrolu nad uraganom svojih osjećaja, nemaju sluha ni za tuđe osjećaje. Stalno nalaze razloge za ljutnju koju također izražavaju na potpuno neprimjeren način.
· Paranoidne ideje, splitting i depersonalizacija, najčešće kao odgovor na stvarno ili zamišljeno odbacivanje
Ukoliko ste im rekli da nešto ne može, da je dosta, ili ih odbili na bilo koji drugi način, upravo ste izazvali pakao. Mogu razviti paranoidne ideje o izdaji, uroti i izrabljivanju. I na koncu odbacivanju. Ispisuju novu povijest. Upravo ste postali zlo čudovište koje zaslužuje kaznu, a oni su pretrpjeli užasnu nepravdu što im daje pravo na osvetničku kampanju. Ispričati će laži obitelji, prijatljima i poznanicima, širiti tračeve o vama, čak pokretati sudske sporove. Njihove lažne optužbe su najčešće za zlostavljanje i zanemarivanje.
Uvijek je jedna od dvije krajnosti, crno ili bijelo, tkz. Splitting. Ili će vas idealizirati ili htjeti uništiti. Ako niste za njih, onda ste protiv njih i ujedno najgori neprijatelj. Ili ste potpuno u pravu ili potpuno u krivu. Također svaka situacija je ili idealna ili katastrofalna. I za sebe misle da su ili bezvrijedni ili superiorni. Ili smatraju da je greška sve što čine ili uopće ne priznaju niti jednu svoju grešku.
Znači
radi se o apsolutno dereguliranim osobama u pogledu emocija, sa potpuno poremećenom percepcijom sebe i odnosa koje stvaraju. Gdje je osoba s BPD-om
tamo je kaos. Sve svoje interakcije temelje na osjećajima umjesto na
činjenicama. Loši su roditelji. Na poslu bolje da nisu dio tima. Opasni su
vozači. Češće dolaze u sukob sa zakonom.
Općenito su teški, naporni, iscrpljuju, uznemiravaju, okrivljuju, vrijeđaju, prijete, preuveličavaju, imaju nerazumne zahtijeve i nasilna očekivanja, stalne ispade. Nikada ničim nisu potpuno zadovoljni.
Dobro pamte i stalno vam nabacuju šta su oni dobro napravili za vas, ali obratno ne pamte ili je bilo potpuno beznačajno i nepotrebno.
Osobe s BPD-om, emocionalno konstantno zlostavljaju svoje bliske osobe (a povremeno i fizički). Njihovi snažni, nasilni i nerazumni izljevi bijesa, mogu se izmjenjivati s periodima iskazivanja ljubavi. Kada njihovi osjećaji ne odgovaraju činjenicama, oni će nesvjesno promijeniti činjenice da bi ih prilagodili svojim osjećajima. Ako ste vi zli prema trenutnim kriterijima osobe s BPD-om, to opravdava njihovo loše mišljenje i postupanje prema vama. Projecirati će svoje ponašanje na vas, te vas optužiti da ste rekli nešto što niste, da osjećate nešto što ne osjećate, da radite ono što zapravo rade oni, a sve sa namjerom da bi se oslobodili odgovornosti, krivice i srama. Nesposobni su u bijesu da se sjete pozitivnih stvari iz vašeg odnosa. Ali bez obzira, žele i dalje ostati s vama u vezi.
Živjeti sa osobom koja ima BPD, znači stalno i trajno patiti, zbog uvreda, kritiziranja, manipulacije i odbijanja osobe s BPD-om da ikada bude zadovoljna. Konstantna nerealna očekivanja, emocionalne ucjene, nepredvidljive reakcije, drastične promjene raspoloženja i nagli emoc. ispadi, dio su konstantnog kaosa, koji vas stalno drži napetima i na oprezu.
S njima kao sa dinamitom, treba postupati vrlo oprezno, čak i kada pričate - da nešto ne izgovorite prerano, brzopleto, pogrešnim tonom, pogrešnim izrazom lica... A ako stalno moramo paziti što govorimo i na koji način, što nam preostaje. Površna čavrljanja ili napeta šutnja. Na kraju ako želimo ostati zajedno, naučimo se glumiti radi "mira u kući".
Njihovi zahtjevi i nasilna očekivanja ne prestaju. Ne može se zadovoljiti niti njihova nepresušna potreba za ljubavlju i pažnjom. Oni su rupa bez dna. Pokušati popuniti emocionalnu prazninu u osobi s BPD-om, nalikuje pokušaju da napunite Grand Canyon pištoljem na vodu. Šta god da im se pruži, bez obzira na količinu ljubavi, brige i odanosti, njima jednostavno nikada nije dovoljno. Puno godina može proći dok u konačnici ne osvijeste da tu prazninu koja pripada njima, mogu samo oni sami popuniti. Svi ustupci koje ćete činiti za njih nikada neće biti dovoljni. To će stvoriti s vremenom ogromnu tjeskobu. Vrlo je stresno biti blizak nekome tko vas u svakom momentu može napasti bez vidljivog i valjanog razloga.
NON BPD: " Mogla bih beskonačno pričati mu o iskrivljenoj logici, prikladnom gubitku sjećanja i očitoj manipulaciji. On to jednostavno nije shvaćao. Ja sam morala pronaći primjereni način komunikacije, ja sam se morala prilagoditi njemu, ja sam morala razumjeti njegovo stanje. A što je morao on?".
Ako ste bliski BPD osobi, biti ćete dežurni krivac za sve i uvijek ćete biti uvučeni u njihov emocionalni kaos. Neobuzdani bijes usmjeren prema vama je također emoc. zlostavljanje. Sve što kažete ili učinite, može biti i biti će izokrenuto i upotrebljeno protiv vas. Tako da svaki angažman s njima je na neki način gubljenje vremena i energije. Ako ste neizlječivo bolesni umrijeti ćete samo jednom, ali ako ste emocionalno zlostavljani umirete mnogo puta.
Kada su djeca s ovim poremećajem u pitanju, jako je teško gledati kako vaše dijete trpi posljedice svog impulzivnog ponašanja. Ali dugoročno vaše dijete će još više patiti ako se nikada ne nauči kontolirati. Treba ih nagraditi uvijek kada se uspiju kontolirati, pa makar samo pohvalom. Potrebno im je postaviti jasne granice i zahtijevati da se poštuju. Ako im se ne postave nikakve granice, oni su izgubljeni. Neusklađena i nedosljedna pravila roditelja, na ovu djecu mogu imati katostrofalne posljedice. Znači nakon što im se objasne granice, imati nultu stopu tolerancijena za neprihvatljivo ponašanje. Ostati smiren i sabran. Ne dati se namamiti u raspravu, niti ići linijom manjeg otpora, da bi smirili njihov izljev bijesa ili plača. Iza ljutnje ove djece a kasnije i odraslih, je obično strah ili tuga. Dati im do znanja da je ljutnja u redu, ali se mora izražavati tako da ne vrijeđa integritet druge osobe.
Neke od alternativa bijesu, destrukciji i samoozljeđivanju: baciti kockice leda u kadu, umočiti šake u ledenu vodu ili lice, otići trčati ili skakati, čučnjevi, sklekovi, zagristi čili ili neoguljeni limun, pustiti krik...
NON BPD često okrivljuje sebe i predaje se paklenom životu u Oz-u*. Čak i kada intelektualno shvati o čemu se tu zapravo radi, puno više vremena će trebati da to prihvati i emocionalno. Osobe koje vole nekoga sa BPD-om, osjećaju konstantnu jaku emocionalnu bol. Ostati u vezi ili suživotu s njima je nepodnošljivo. Ne možete im sami pomoći, pogotovo ako oni to ne žele, a ne možete ni uništiti sebe.
*Oz - svijet u koji tornado prebaci djevojčicu iz Kanzasa u priči "Čarobnjak iz Oza". Svijet iskrivljenog pogleda na stvarnost i pomaknutih granica. U našem slučaju još također i svijet jada, patnje i krivnje u koji nas odvede naša bliska osoba sa BPD-om, stalnim uvjeravanjem da smo ovakvi i onakvi, da smo krivi za sve, da sve što učinimo nije dovoljno, da smo defektni i bolesni, da se stvari nisu dogodile ili su se dogodile drugačije. Da ćemo biti fizički napadnuti ako ustrajemo u svom stavu, da nećemo spavati, da ćemo biti uznemiravani pozivima, porukama. Da će nam naše stvari biti uništene, da će se naša zanimanja i hobiji proglasiti bolesnim, da će naši prijatelji i poznanici čuti kakvi smo u stvari, da će nam uništiti ugled i posao, da će kolegama i poslovnim partnerima ispričati sve naše perverzije... I na kraju ste u Ozu, dospijete u pseću kućicu, živite život koji nije vaš. Vaše samopouzdanje i samopoštovanje je uništeno. Bolesni ste, tjeskobni, uplašeni. Hodate na vršcima prstiju, tiho i oprezno kao po ljuskama jajeta, da ne učinite nešto što će ponovo pokrenuti lavinu bijesa i optužbi od osobe do koje vam je najviše stalo.
Niti kada ih suočite sa činjenicama, osobe s BPD-om neće potražiti pomoć, već će se razbjesniti i poricati problem. Odustanite unaprijed od neučinkovite svađe, opišite ukratko situaciju kako je vi vidite bez preuveličavanja, recite kako se osjećate u vezi toga i jasno postavite svoje granice. Moguće je tada očekivati blago ili burno neslaganje, uvrede, prijetnje...
Ono što možete reći:
"Žao mi je što se tako osjećaš"
"Razumijem kako se osjećaš, ali ja mislim drugačije"
(ne osuđujte njihove osjećaje, ne osporavajte ih, ne proglašavajte beznačajnim, ne dovodite u pitanje da li su opravdani ili ne. Razumno je tražiti od nekoga da promjeni svoje neadekvatno ponašanje, ali nije razumno govoriti mu/joj kako se treba osjećati)
"Čujem što govoriš, međutim ja ne mislim tako. Ostajem pri svom mišljenju da je tvoje ponašanje prema meni neprihvatljivo"
"Žao mi je što tako misliš. Mogu čak i prihvatiti tvoje pogrešno mišljenje o meni"
"Razumijem tvoj stav, ali ja se dovoljno poštujem da odredim svoje granice"
"Ni ti, ni ja, nismo loše osobe, samo imamo različite stavove"
"Znam da želiš da ti odmah odgovorim, ali moram razmisliti"
"To kako se odnosiš prema drugima, najviše govori o tebi. Tvoj ponašanje je tvoja odgovornost"
"Spremna sam te saslušati i pomoći, ako mi smireno kažeš to što želiš reći"
Na njima je odluka da li će nastaviti. Na vama je odluka da li ćete to dopustiti.
Ako se granice i dalje ne poštuju, treba donijeti odluku što napraviti i držati se toga. Neki izbori ipak postoje:
- Promijenite temu ili odbijte razgovor (izađite iz prostorije, zahtijevajte da se zaustavi vozilo i izađite iz njega, prekinite telefonski razgovor)
- Dogovorite se da ostanete u vezi, a da živite odvojeno
- Postavite ultimatum - terapija/liječenje ili razlaz
- Blokirajte osobu na društvenim mrežama i telefonu
- Promijenite ako treba broj telefona i mail adresu
- Promijenite bravu na vratima
- Ako se morate naći s tom osobom neka to bude uvijek u prisustvu trećega
- Ne izolirajte se, nazovite nekoga, potražite pomoć prijatelja, psihologa, odvjetnika (Raspitati se o svojim zakonskim pravima, pa ako treba i podići tužbu. Nekada tek to osobu sa BPD-om dozove da preuzme odgovornost i prihvati liječenje i povuče svoje "kampanje laži")
- Privremeno se nemojte viđati niti čuti s tom osobom ili još bolje ako je moguće zauvijek
- U krajnjem slučaju životne ugroženosti nazovite policiju. Ovo je zadnja opcija jer u HR policija iako je dužna štititi vas oni to ne rade. Samo ćete oboje zaraditi kaznenu prijavu za nasilje u obitelji. Njih nije briga tko je zlostavljač a tko žrtva.
S njima se teško dogovoriti bilo šta. Oni će pristati u jednom momentu na sve, a zatim već u sljedećem poriču da ste se bilo šta dogovorili. Međutim jednom će ipak morati snositi posljedice svojih radnji.
Ako ne poduzmete ništa, problem neće nestati. Neće se dogoditi čudo. Osoba s BPD-om se neće sama od sebe preko noći promijeniti. Ona ne shvaća da ima problem, svi drugi su krivi.
Ono što rade drugima nije namjerno, već nagonski. Nije iz zlobe, već iz straha, boli ili očaja. Radi se o ponašanju koje je najvjerojatnije uzrokovano poremećajem prijenosa živčanih impulsa u mozgu, odnosno u disfunkciji regija mozga koje se odgovorne za regulaciju emocija. Stoga osobe sa BPD-om nemaju sposobnosti upravljati svojim emocijama, oni to moraju učiti.
Neurotransmiter dopamin upravlja razmišljanjem. Impulzivnost i agresija povezani su sa serotoninom, stabilnost raspoloženja sa acetilkolinom, a osjetljivost na okolinu sa norepinefrinom. Osobe s BPD-om mogu imati problema na svim tim područjima. Stabilizatori raspoloženja (npr. litij) mogu pomoći kod promjena raspoloženja. Selektivni inhibitori ponovne apsorcije serotonina (Prozac, Zoloft...) mogu kontolirati impulzivnost. Tegretol može biti koristan za kontroliranje prekomjerne ljutnje i razdražljivosti.
Ono što je pokazalo dobre rezultate je terapija dijalektičkog ponašanja Marshe Linehan (DBT - dialectical behavior therapy).
DBT kao dio kognitivno bihevioralne terapije je prvi izbor u ovom slučaju, farmakoterapija je po potrebi, a logoterapija može biti odlična suportivna metoda.
Metoda derefleksije
U fokus se stavljaju svi potencijali osobe s BPD-om, odnosno njen zdravi dio. Pomoći joj da identificira svoje dobre, jake osobine i da se dalje izgrađuje ravnajući se prema njima. Automatski izgrađuje tada i bolju sliku o sebi.
Promjena stajališta
Prvo pomoći osobi sa BPD-om osvijestiti negativne misli, pretpostavke i uvjerenja koja ju uvlače u sukobe s okolinom. Zatim je nužno da donesu odluku ubuduće odreagirati drugačije (iz ljubavi prema sebi, nekome ili nečemu). Odluku da će biti jači od svojih impulsa. Što više budu prakticirali novi obrazac ponašanja i razmišljanja, to će prije srušiti stari obrazac koji se već ukorijenio.
Po statistikama kod 53% pacijenata s BPD-om, stanje se poboljšalo kada su ušli u četrdesete. 2/3 u tridesetim i 40-im ocjenjeno je kao "dobro" ili "oporavljeno". Pozitivne odnosno bolje rezultate pokazale su osobe koje su bile uporne, natprirodno inteligentne, iskrene, talentirane, manje depresivne. Slabi rezultati povezani su s nekom ovisnošću.
Jedno zajedničko obilježja svih kojima se stanje poboljšalo je da su svi preuzeli odgovornost za svoje ponašanje i oporavak. Bili su spremni suočiti se sa svojom boli, umjesto da ju preusmjeravaju na druge. Vjerovali su u sebe i imali su nekog bliskog koji vidi njihovu unutarnju vrijednost. Imali su pristup stalnoj psihoterapiji sa kliničkim stručnjakom, koji je također vjerovao da je oporavak moguć, kojemu je bilo stalo do njih i koji je bio spreman dugoročno ih pratiti. I primali su po potrebi odgovarajuće lijekove.
Kada su se osobe s BPD-om zaista obavezale na oporavak, bliske osobe uvijek su bile spremne poduprijeti ih i pomoći im u tome. Ali kad su osobe s BPD-om odbile preuzeti odgovornost, taj suživot/veza nije uspjela, koliko god se bliske NON BPD osobe trudile spasiti je.
I za kraj poruka za NON BPD osobe: Prestanite se osjećati loše ili krivo zbog poremećaja koji niste uzrokovali, ne možete ga kontrolirati, niti izliječiti. To prepustite osobi sa BPD-om i stručnjaku, a vi nastavite živjeti svoj život.
Zamislite svjetionik koji stoji na obali i svojim svjetlom vodi brodove u sigurnu luku. Svjetionik se ne može pomaknuti s mjesta, zakoračiti u vodu, zgrabiti brod za krmu i reći: "Slušaj budalo, ako ostaneš na ovom putu, razbit ćeš se o stijene!" Ne. Brod je također odgovoran za svoju sudbinu. On može odlučiti hoće li ga voditi svjetionik. Ili može poći svojim putem. Svjetionik nije odgovoran za odluke broda. Sve što može učiniti jest biti najbolji svjetionik koji može.
~ Danijela M.
(kao izvor korištena knjiga "Prestanite hodati po ljuskama jajeta" - Mason/Kreger)